Botičeli – Rođenje Venere

Najslavnija slika Sandra Botičelija je svakako Rađanje Venere. I ona je nekada kao i Proleće bila izložena u domu Medičijevih. Središnji lik kompozicije je Venera, koja lagano pluta prema obali na kojoj je čeka Flora odevena u cvetnu odeću da bi je obavila u plaštom sa svetnim ornamentima. U kretanju joj pomaže Zafir, bog vetra, i Hlorida. Za razliku od Proleća ovde se prostor iza likova otvara u dubinu, s tim što nebo i voda stvaraju svetli i hladni tonalitet slike. U vezi s likovima, plitko oblikovanje i naglasak na obrisima ostavljaju utisak plitkog reljefa, a ne čvrstih trodimenzionalnih oblika. Tela kao da su lišena svoje težine tako da lebde čak i kada dodiruju zemlju. Ovi eterični likovi nasleđuju antičke forme. Botičelijev lik Venere naslanja se na jedno rešenje Praksitelove Knidske Afrodite.

Botičeli, Rađanje Venere, Galerija Uffici, Firenca

Tema kao da je povezana s homerovskom Himnom Afroditi koja započinje: „Pevaću o rekrasnoj Afroditi… koju slave u cvetnoj zemlji Kipru, opasanoj morem, gde ju je blagi Zafir i povetarac doneo u mekoj morskoj peni na talasima. Nežno ju je zlatom okićena Hora primila i odnula u božanske haljine“. Nijedan književni izvor, međutim, ne ukazuje na likovni koncept slike. Ona možda nešto duguje Ovidiju i pesniku Policijanu koji je poput Botičelija bio član medičijevskog kruga. Ali tu je možda važna i misao Marsilija Fičina. Kod neoplatonista Venera se pojavljuje u dva oblika, i kao nebeska i kao zemaljska Venera; prva je izvor božanske ljubavi, druga pobuđuje „ljudsku ljubav“. Rođenje Venere je alegorija porekla božanske Venere namenjena publici koja je osetljiva na nijanse neoplatonističke filozofije. Otmeni oblici i visoka doteranost Botičelijeve slike uz uočenu temu zasnovanu na antičkom mišljenju svedoče o ukusu dvora Medičijevih. Ovim tekstom i slikom se pridružujem akciji deljenja lepih sadržaja na Facebook. Međutim, bilo bi lepo kada bi se to proširilo i na druge vrste slika pa svako ko lajkuje od mene će dobiti temu iz astronomije.