Amor i Psiha

Nadmoć Antonia Kanove od sedamdesetih godina XVIII veka nadalje utvrdila je prevlast neoklasičnog modela u skulpturi narednih sto godina. Radeći u Rimu postao je najslavniji skulptor zapadnog sveta, pa je dobijao porudžbine iz cele Evrope i Amerike. Bio je umetnik s kojim se nadmetala većina skulptora i koga su želeli da dostignu i u Starom i u Novom svetu. Kanova je rodom iz jednog mesta u blizini Venecije, gde je njegov talenat rano prepoznat što mu je pribavilo finansijsku pomoć koja mu je omogućila nastanjivanje u Rimu.

Antonio Kanova. Amor i Psiha. 1787-1793.godine. Mermer, 1.55 m do 1.73 m. Muzej Luvr, Pariz, MR1777

Do sredine osamdesetih godina XVIII veka bio je vrlo tražen. Jednu od porudžbina dobio je 1787.godine od britanskog turiste koji je naručio Amora i Psihu. Kanova je najpre oblikovao delo u gipsu, a zatim su ga njegovi pomoćnici grubo isklesali u mermeru. Kanova je završio rad, koji je obuhvatao upečatljiv raspon teksture i tako savršenu završnu obradu da ga u tome nije dostigao nijedan od njegovih brojnih imitatora. Niti se ijedan mogao meriti s njim u izvrsnoj kompoziciji s kontinuiranim otmenim konturama koje su kod Amora i Psihe vidljive u zaobljenim čulnim rukama i nogama i u lepršavoj draperiji i ovalnoj humki koja blago izdiže figure. Kanova nam daje više od divnih idealizovanih klasičnih modela, više od plemenite jednostavnosti i spokojnog dostojanstva – on nam nudi složeno osećanje koje obično povezujemo s razdobljem romantizma. Ovde prikazuje trenutak kad Amor smrtnicu Psihu, u koju se zaljubio, poljupcem budi iz večnog sna u koju ju je bacila ljubomorna Venera. Taj poljubac je čini besmrtnom kao što je i sam Amor. Kanova izražava nežnost i strast, i u izrazu lica i u pokretima koji su bili nezamislivi pre 1780.godine, a to svedoči o zanimanju za stanja duha koja su zaokupljala i Fislijev krug u Rimu sedamdesetih godina XVIII veka, a još strastvenije britanske umetnike osamdesetih godina XVIII veka.