Bernini – Crkva svetog Petra

Posle Madernove smrti 1629. godine njegov pomoćnik Đanlorenco Bernini (1598-1680) dobio je titulu „graditelja svetog Petra“. Bernini je, smatrajući se i kao graditelj i kao skulptor Mikelanđelovim naslednikom, vodio gradnju i istovremeno koordinirao ukrašavanje i skulptorske radove u crkvi. U pogledu tih zadataka veličina crkve bila je podjednak izazov za sve koji su nastojali da ujedine arhitekturu i skulptorska dela.

Vatikan

Kako se njeno prostranstvo može svesti na ljudsku meru i kako mu se može udahnuti emotivna toplina? Pošto je prema Madernovom projektu glavni brod produžen, Bernini je shvatio da je tom velikom prostoru potrebna žarišna tačka. Njegovo rešenje bilo je stvaranje monumentalne skulptorsko-arhitektonske forme nazvane Baldahin za glavni oltar, na samom ukrštanju transepta i glavnog broda, ispod Mikelanđelove kupole, a iznad kripte svetog Petra gde papa drži misu. Taj skulptorsko-arhitektonski element veći od trideset metara, izgrađen uglavnom od bronze skinute s antičkog Panteona stoji na četiri spiralna stuba koja podsećaju na one na prvobitnoj crkvi svetog Petra (smatra se takođe da su oni kopije stubova Solomonovog hrama). Umesto arhitektonskih greda iznad dva stuba Bernini je smislio izvajanu predstavu tkanine prebačene između njih. Baldahin je sjajan spoj skulpture i arhitekture. Na uglovima su skulpture anđela i snažno izvajane volute koje nose krst iznad zlatne kugle, simbola pobede hrišćanstva širom sveta.

Glavni brod i pročelje Karla Maderna, 1607-1612. godine.

Cela konstrukcija je tako puna izražajne energije da se može smatrati uzornim primerom baroknog stila. Između stubova Baldahina vidimo i skulptorski rešen presto svetog Petra u apsidi crkve, koji je takođe osmislio Bernini. Znaci papskog dostojanstva – trostruka kruna i ukrašeni ključevi svetog Petra – te grb papa pod čijim je pokroviteljstvom konstrukcija podignuta – roj pčela Urbana VIII Barberinija – važni su elementi ukrasa Baldahina. Iste znake nalazimo i na Kortoninom svodu u palati Barberini. Berninijev Baldahin slavi ne samo moć i veličinu Boga nego i pape, njegovog izaslanika na Zemlji. Berninijev odnos s papom bio je među najuspešnijim i najčvršćim u istoriji mecenatstva. Priča se da je Urban VIII, pošto je postao papa, rekao umetniku: „Imaš sreće, viteže, što je Mafeo Barberini postao papa; ali mi imamo još više sreće što vitez Bernini živi u vreme našeg pontifikata“. Urbanovi umetnički ciljevi, međutim, iscrpeli su papsku blagajnu te je posle njegove smrti i Bernini smatran sukrivcem papskih preterivanja.

Bernini, Baldahin, 1624-1633.godine.

Kao što je Bernini usmeravao našu pažnju unutar crkve, tako je osmislio i naš pristup crkvi. Otvoreni prostor ispred pročelja oblikovao je u sjajan ovalni trg koji ostavlja zapanjujući skulptorski utisak. Ovo „prednje dvorište“, koje donekle uspeva da ujedini preširoko raspoređen vatikanski kompleks, deluje kao veliki atrijum obrubljen stubovima, a istovremeno skriva od pogleda okolne siromašne četvrti. Taj koncept, koji je sam Bernini poredio sa majčinskim zagrljajem crkve, nije novina. Primenjivan je u privatnim vilama porodice Farneze koje je projektovao Jakopo Vinjola polovinom XVI veka; to su bili balvederi koji su se otvarali prema strogo komponovanim vrtovima u pozadini. U ovoj zamisli nov je položaj, kod glavnog ulaza u crkvu. Nove su i ogromne dimenzije. To ujedinjavanje arhitekture i veličanstvenog okruženja može se po utisku porediti jedino s antičkim rimskim svetilištem u Palestrini. Značajniji Berninijev neuspeh u vizuelnom utisku svetog Petra bilo je to što nije mogao da izvede zvonike koje je projektovao Bramante. Počeo je da ih gradi, ali se uvidelo da su građevinski neprimereni i da fizički štete pročelju, pa ih je trebalo srušiti. Taj će ga neuspeh progoniti, ali će zato podstaći takmičarski duh njegovog suparnika Borominija u Italiji, a kasnije i Rena u Engleskoj.