Mozak u računaru

Pomalo je uvredljiva ideja koja kaže da će doći vremena kada će se čovečiji um moći učitati u neki računar i tamo nastaviti svoje bivstvovanje. Nije mi ni jasno kako to nekome pada na pamet jer nije mozak izolovani entitet koji definiše čoveka. Um odsečen od čula nije um, to je nova tvorevina o kojoj se ništa ne može reći.

Iluzija ili ne?

Način funkcionisanja mozga se možda u nekim aspektima poistovetiti sa algoritamskim funkcionisanjem računara ali algoritmi su samo jedan aspekt racionalnog mozga. Čak i površno gledano, bez nekih dubljih istraživanja očigledno je da memorija ljudskog mozga uopšte ne liči na računarsku memoriju. Naša sećanja nisu ni skup bitova niti bilo kojih drugih simbola. Pre bih rekao da se radi o nekoj šemi bitnih aspekata koju kad prizovemo uvek iznova preživljavamo događaje. Zato možda neke događaje iz prošlosti i vidimo drugačije kako vreme prolazi. Kada se radi o znanju onda mozak pravi logičke mreže koje nisu linearne ni sekvencijalne pa ni dvodimenzionalne već neka možda i jedanaestodimenzionalna multimreža koja dozvoljava visoke nivoe apstrakcije. Informacije se u tu multimrežu verovatno uključuju kao deljivi entiteti koje mogu koristiti različiti nivoi bitisanja uma paralelno. Kako je to evolucija napravila ne znam, doduše verovatno ni ona pa to više nikada ne bi na isti način ponovila ali sam duboko uveren da bilo kakvo kopiranje takve strukture na današnje računare nije izvodivo. Poprilično sam uveren da to nikada ni neće biti moguće jer najveći problem sa mozgom je taj što on sam sebe treba da iskopira odnosno razmrsi. A drugo ako podržava višedimenione strukture razmišljanja nikada se neće smisliti mediji koji će podržavati tako nešto u ovom našem svetu. Možda će kvantni računari biti neki korak ka tome ali ipak još uvek predaleko. Ne bi da zvučim kao mudraci koji osporavanjem ideja deluju mudro ali mi se ni sve ideje ne čine izvodive. Mi možda i možemo da budemo besmrtni jednog dana ili da nam se život produži toliko da nam na kraju postane smetnja ali da samo izdvajanjem mozga u neki medijum obezbedimo besmrtnost je neozbiljna ideja. Jednako kao i ona religijska o raju i paklu. Ali i ta ideja koliko god bila nerealna svedoči o večnom ljudskom nastojanju da postigne besmrtnost.